Jedne naočare umesto dvoje

Podelite:

U životnom dobu nakon 40. godine života, većina ljudi počinje da oseća prve tegobe vezane sa smanjenom vidnom oštrinom na blizinu. Ove tegobe su vezane za fiziološki proces starenja oka, odnosno njegovu smanjenu sposobnost da jasno i oštro vidi predmete koji se nalaze u neposrednoj blizini (akomodacija). Ovaj poremećaj se naziva presbiopija, ili staračka dalekovidost.

Iako akomodaciona sposobnost oka slabi praktično od predškolskog uzrasta, ona postaje simptomatska tek u petoj deceniji života. U početku, većina ljudi ima problem sa čitanjem teksta koji je jako sitan, ali se uglavnom ne javlja lekaru i nema još uvek potrebu za korekcijom, jer su kompenzatorni mehanizmi donekle očuvani (tekst se udaljava pomeranjem ruku da bi se slika izoštrila). Ovakvo stanje se označava kao početna ili granična presbiopija, i može trajati kraći ili duži vremenski period. Postepeni razvoj astenopskih smetnji (pojava glavobolje, zamućenosti vida, bolova u oku, duplih slika) i nemogućnost čitanja bez upotrebe naočara, ukazuje da je došlo do razvoja funkcionalne presbiopije, i tada se, po pravilu, najčešće javljamo lekaru. Na pregledu se konstatuje smanjena vidna oštrina za blizinu, i propisuju se odgovarajuće naočare za čitanje. Naočare se koriste u svim onim situacijama kada je potrebna oštrina tokom rada, bez obzira da li čitamo, pišemo ili radimo na računaru. Pošto slabljenje akomodacione sposobnosti oka nošenjem naočara ne prestaje (ono se samo donekle subjektivno usporava), potrebno je da se bar jednom u godinu dana izvrši kontrolni pregled. Poseban izazov u ovom dobu predstavlja udruženost presbiopije s drugim refrakcionim manama – kratkovidošću, dalekovidošću i astigmatizmom. Ukoliko ste dobro iskorigovani, s odgovarajućim naočarima za daljinu, imaćete i odgovarajuću korekciju za blizinu.

Kako su nam danas vidni zahtevi mnogo veći nego ranije, i kako posao, svakodnevica i dokolica zahtevaju sve više vremena u radu na blizinu ili srednju udaljenost, većina ljudi s ovakvim problemima ima potrebu za dva ili više pari naočara. Pošto je posedovanje više pari naočara manje komforno rešenje, i stvara obavezu nošenja, skidanja i zamene naočara tokom dana kad postoje određeni vidni zahtevi, danas većina proizvođača iz oblasti optike za to ima uspešno rešenje – nošenje multifokalnih naočara. Multifokalna (progresivna) sočiva su posebna vrsta multifunkcionalnih korektivnih sočiva, u kojima postoji više dioptrija, pa uspešno rešavaju problem smanjene vidne oštrine na daljinu, srednju daljinu i blizinu, odnosno pružaju nam jasan vid bez obzira na udaljenost posmatranog predmeta. Prelaz između ovih dioptrija nije oštar kao kod bifokalnih naočara, već je postepen, blag i prijatan, što korisnicima omogućava da se relativno brzo naviknu na njihovo nošenje. Danas je tehnologija izrade multifokala jako uznapredovala, tako da postoji i mogućnost izrade individualnih progresiva, gde se u obzir pored dioptrije uzima i čitav niz drugih parametara, potrebe korisnika, njegovo zanimanje, hobi, aktivnosti i td. Multifokalna sočiva na sebi mogu imati i različite vrste dorada – antirefleksni sloj, tvrdi sloj protiv habanja, sloj koji omogućava da se manje prljaju i manje magle, UV zaštitu, a u zavisnosti od zahteva korisnika mogu biti u prozirnoj ili foto varijanti. Ukoliko postoji potreba za nošenjem naočara za sunce, multifokali se mogu izrađivati i u takvu vrstu ramova, a prednost je što takva sočiva mogu imati i 100% UV zaštitu.

Multifokalne naočare danas nisu luksuz, već su u većini slučajeva najadekvatnije rešenje za vidne zahteve koje savremen čovek ima a koje u potpunosti omogućavaju kvalitet života bez ograničenja koje pojava dioptrije nakon 40. godine sa sobom nosi. Savremena tehnologija izrade multifokalnih sočiva omogućava da se na njih lako naviknete, da ih nosite ceo dan i da svojim tehničkim karakteristikama štite zdravlje oka u ovom osetljivom periodu života. Obratite pažnju na kvalitet korekcije koju nosite i vodite računa o zdravlju oka, jer je ono organ preko koga dobijamo najviše informacija o svetu oko nas, a često mu ne posvećujemo dovoljno pažnje.

Dr Mirko Ninković